Home » Poezija » Pablo Neruda- Poezija

Pablo Neruda- Poezija

Pablo Neruda


advertisement

“Ali riječi se moje tvojom ljubavlju boje. Sve ispunjavaš ti, baš sve.” Pablo Neruda

 

MOGU NAPISATI STIHOVE NAJTUŽNIJE. . .

MOGU NAPISATI STIHOVE NAJTUŽNIJE ove noći.

Napisati na primjer: »Noć je zvjezdana,
a tamo u daljini modre trepere zvijezde«.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Volio sam je, a ponekad i ona mene.

U noćima kao što je ova u mom je naručju snivala.
Koliko je ljubljah puta pod beskrajnim nebom.

Ona me je voljela, a ponekad i ja nju.
Kako da ne volim njene velike zagledane oči.

Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Misliti da je nema. Osjećati da nije moja.

Beskrajno slušati noć, još dužu bez nje.
Dok stih pada na dušu kao rosa na travu.

Što vrijedi kad je ljubav moja zadržati nije mogla.
Noć je zvjezdana i nje pored mene nema.

To je sve. U daljini netko poje. U daljini.
Moja je duša tužna jer sam je izgubio.

Pogled je moj traži kao da je želi približiti.
Srce je moje traži, a nje nema pored mene.

Ista noć bjelinom obasipa isto drveće.
Mi, prijašnji, sad više nismo isti.

Više je ne volim, odista, ali kako sam je volio.
Moj je glas tražio vjetar da bi do nje stigao.

Drugome. Drugome će pripasti. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, tijelo nježno. Njene beskrajne oči.

Odista, sad je više ne volim, ipak, možda je volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

U noćima kao što je ova u mom je naručju bila,
moja je duša tužna što ju je izgubila.

Mada je ovo posljednja bol koju mi ona stvara,
ovo su posljednji stihovi koje joj pišem.

 

IZGUBILI SMO…

IZGUBILI SMO i ovaj sumrak.
Nitko danas nije vidio da se držimo za ruke
dok se je modra noć spuštala na zemlju.

S prozora vidjeh svog
svečanost zalaska na brežuljcima dalekim.

Ponekad bi mi, poput kovanice,
djelić sunca bljesnuo u rukama.
Prizivao sam te u sjećanje,
duše prožete tugom koja ti je znana.

Tada, gdje li si bila?
S kojim ljudima?
Što li si zborila?
Zašto me ljubav, kad se tužnim ćutim,
a ti si daleko, odjednom obuzme?

Knjiga mi pala što vazda je u suton čitam,
i poput ranjena psa plašt mi se oko nogu plete.

Uvijek, uvijek, krajem dana odlaziš
tamo gdje suton kipove briše.

 

SRCU MOME…

SRCU MOME tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.

U tebi je svakodnevna tlapnja.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.
Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.

Topla si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.

 

VOLIM KAD ŠUTIŠ. . .

VOLIM KAD ŠUTIŠ, jer kao da te nema,
a mene čuješ izdaleka, i moj te glas ne dodiruje.
Kao da su ti oči odletjele
i da ti je poljubac zatvorio usta.

Kao da su sve stvari ispunjene dušom mojom,
izranjaš iz njih, prepuna duše moje.
Leptiru iz sna, nalik si duši mojoj,
nalik si riječi melankolija.
Volim kad šutiš i kao da si daleko
i kao da jadikuješ, leptiru što gučeš.
Čuješ me izdaleka, a moj te glas ne doseže:
pusti me da zasutim šutnjom tvojom.

Daj mi da progovorim i tvojom šutnjom,
poput svjetiljke jasnom, kao prsten jednostavnom.
Poput noći si, šutljiva i zvjezdana.
Zvijezda je šutnja tvoja, tako daleka i srdačna.

Volim kad šutiš jer si nekako odsutna.
Daleka i ucviljena kao da si umrla.
Potom, riječ jedna i osmijeh dostaju.
I ja sam veseo, radujem se što to nije istina.

 

JUTRO JE ISPUNJENO…

JUTRO JE ISPUNJENO olujom
u srcu ljeta.

Kao bijele maramice oproštaja plove oblaci,
vjetar njima maše u putničkoj ruci.

Beskrajno srce vjetra
udara po našoj zaljubljenoj tišini.
Huji između stabala, pjevno i božanski,
kao jezik prepun ratova i pjesama.

Vjetar što vješto vitla opalo lišće
i skreće drhtave strijele ptica.

Vjetar što lišće raznosi u val bez pjene
i bestežinsku tvar, i povijeni oganj.

Prestaje i tone mnoštvo njegovih poljubaca
boreći se na vratima ljetnog vjetra.

 

DA BI ME MOGLA ČUTI…

DA BI ME MOGLA ČUTI,
riječi su mi
ponekad tanahne
poput tragova galebova na žalu.

Ogrlica, pijani praporac
za tvoje ruke nježne poput grožđa.
Gledam te svoje daleke riječi.
Iako moje, one su ponajviše tvoje.
Poput bršljana penju se u moju drevnu bol.
Penju se tako po vlažnim zidovima.
Zbog tebe se zbiva ta krvava igra.
One bježe iz moga mračnog skrovišta.
Sve ispunjavaš ti, baš sve.

Prije tebe ispunile su samoću koju zauzimaš
i više od tebe navikle su se na moj jad.

Sada hoću da kažu ono što ti želim reći,
da me ti čuješ kako želim da me čuješ.

Vjetar tjeskobe još ih uzvitlati znade.
Uragani snova još ih ponekad obore.
Druge glasove slušaš u mom bolnom glasu.
Plač usta starih, krv molitva drevnih.

Voli me, družice, ne ostavljaj me. Pođi za mnom.
Slijedi me, družice, na tom valu tjeskobe.

Ali riječi se moje tvojom ljubavlju boje.
Sve ispunjavaš ti, baš sve.

Od svih riječi beskonačnu kolonu pravim
za ruke tvoje bijele, slatke kao grožđe.

 

SJEĆAM TE SE KAKVA SI BILA. . .

SJEĆAM TE SE KAKVA SI BILA prošle jeseni.
S kapom sivom i srca smirena.
U tvojim su se očima borili plamovi sumraka.
A opalo lišće po vodi tvoje duše.

U mom zagrljaju odana si poput povijuše,
tvoj tih i lagan glas sakupljao je lišće.
Utihla vatra u kojoj je plamtjela moja žeđ.
Sladak zumbul modri što mi dušu ovija.
Osjećam kako ti oči putuju, a jesen je daleko:
kapa siva, ptičji glas i srce kuće
tamo kamo se sele moje žudnje duboke,
a poljupci mi veseli padoše kano žeravice.

Nebo s broda. S brežuljaka polje:
tvoje je sjećanje od svjetlosti, dima, utihlog ribnjaka!
Tamo oči tvoje sumracima plamte.
Po duši ti se suho lišće vije.

 

OČAJNIKOVA PJESMA

IZRANJA SLIKA TVOJA iz noći u kojoj bivam.
Rijeka s morem spaja svoj tvrdokorni lament.

Napušten poput gatova u osvit.
Trenutak je odlaska, oh, napušteni!

Po srcu mome prosipaju se cvjetni vjenčići studeni.
Oh, spremište otpada, okrutna spiljo brodolomca!

U tebi su nagomilani vojne i uzleti.
Iz tebe izlijeću krila ptica pjevica.

Ti si sve to upilo, poput razdaljine.
Poput mora, poput vremena. Sve u tebi brodolom bi!

Bijaše čas ushita i poljupca.
Vrijeme zanosa što je plamtio poput svjetionika.

Tjeskoba je kapetana, bijes slijepa ronioca,
bunilo ljubavna pijanstva, sve u tebi brodolom bi!

U maglenom djetinjstvu duša mi ranjena i krilata.
Izgubljeni otkrivaču, sve u tebi brodolom bi!

Potisnuo sam zidine mračne,
nadišao želju i čin.

Oh, puti, puti moja, ženo koju ljubljah i izgubih,
tebi pjevam, u času ovom vlažnom i zazivam te.

Poput čaše bila si ispunjena beskonačnom nježnošću,
i beskrajni zaborav razbi te kano čašu.

Vladala je crna, crna samoća otoka
i tamo, ljubljena ženo, tvoje me obgrliše ruke.

Vladale su žeđ i glad, a ti voće bi!
Vladale su tuga i muka, a ti bješe čudo.

Ah, ženo, ne znam kako si se mogla zadržati
u posjedu duše svoje i u zagrljaju ruku svojih!

Moja želja za tobom bila je kratka i žestoka,
burna i pjana, krhka i strasna.

Groblje poljubaca, još ognja ima u tvojim grobovima,
još grozdovi plamte što ih ptice kljuju.

Oh, usta izgrižena, udovi izljubljeni,
oh, zubi žudni, oh, tijela isprepletena.

Oh, sjedinjenje prožeto nadom i silinom
u koje smo utonuli kao očajnici.

I nježnost, lagana kao voda i brašno.
I riječ, jedva na usnama započeta.

Takva mi sudba bi i u njoj mi želja prostruji,
i u njoj mi se želja izgubi, sve u tebi brodolom bi!

Iz skoka u skok još si plamtjela i pjevala.
Uspravna poput mornara na pramcu.

U pjesmama si još cvala, u strujama razbijena.
Oh, spremište otpada, gorki i otvoreni zdence!

Blijedi slijepi ronioče, zlosretni praćkašu,
izgubljeni otkrivaču, sve je u tebi brodolom!

Vrijeme je da se pođe, okrutan i tužan čas,
jer noć svoj čvrsti raspored ima.

Bučan pojas mora obalu steže.
Pomaljaju se hladne zvijezde, odlijeću crne ptice.

Napušten poput gatova u osvit.

Samo se drhtava sjena u mojim rukama svija.

Ah, dalje od svega. Ah, tamo dalje od svega.

O, napušteni! Trenutak je odlaska.

Tagovano kao: ,
Komentari
Pratite nas
dvorci
Najnovije na Pixelizam.com
Prijatelji stranice
dobro
Napreduj.com