Home » Zanimljivosti » Zavist

Zavist

Zavist


advertisement

“Koja se to kukavština ispunjava očajem i boli zbog tuđe sreće i dobre kobi?” Montesquieu

Kako li je zavist čudan osjećaj! Zavidimo sreći drugih ljudi, ali ne zavidimo njihovoj nesreći. Nije li to smiješno? Zar ne bi bilo prirodno da im želimo sreću? Zašto smo uzrujani kada su drugi ljudi sretni? Zašto smo zavidni zbog njihovih dobrih kvaliteta? Suprotno od zavisti je uživanje u svim veseljima, malim i velikim, koje doživljavaju drugi ljudi. Njihova sreća postaje naša vlastita sreća.

Zavist nema privlačnu stranu želje; ne dolazi prerušena kao netko tko ispravlja nanesenu nepravdu, poput ljutnje; ne ukrašava se kićastim ukrasima, poput ponosa; nije čak ni lijena, poput neznanja. Bez obzira što u njoj ugledamo, uvijek ostavlja dojam odvratnosti. Naravno, postoji nekoliko stupnjeva zavisti i ljubomore, široka paleta koja se kreće od zavisti do slijepog, destruktivnog bijesa.

Dobroćudna, svakodnevna zavist sažeta je u polusvjesnim mislima koje se pojavljuju kao podcjenjujuće primjedbe. Zavist se odražava kao blaga zloba prema kolegi kojem ide bolje od nas ili kao zajedljiva razmišljanja o prijatelju kojeg uvijek prati sreća. Zavist i ljubomora proizlaze iz osnovne nemogućnosti da se veselimo tuđoj sreći ili uspjehu.

Ljubomoran čovjek u svom umu planira štetu i neprestano stavlja sol na ranu. U tom trenutku, nema nikakve šanse za sreću. U svakom trenutku zavist može izazvati uvreda osjećaja vlastite važnosti. Zavist je posljedica iluzije. Štoviše, zavist i ljubomora su apsurdni za svakog tko ih osjeća jer, ako ne pribjegne nasilju, postaje njegovom žrtvom. Njegova ljutnja ne sprječava one na koje je ljubomoran da uživaju u svom daljnjem uspjehu, bogatstvu ili različitosti.

Uistinu, što bi nam sreća drugih ljudi mogla uskratiti? Naravno, ništa. Samo može povrijediti naš ego i prouzrokovati mu bol. Ego je taj koji ne može podnijeti dobro raspoloženje drugih ljudi kada smo depresivni ili njihovo dobro zdravlje kada smo bolesni. Zašto nam njihova radost ne postane izvorom inspiracije umjesto da bude izvor ismijavanja i frustracije?

A što je s ljubomorom koja proizlazi iz osjećaja nepravde ili prijevare? Vrlo je bolno kada nas prevari netko kome smo duboko privrženi, ah je opet samoljublje odgovorno za patnju koja slijedi. Knjiga La Rochefoucaulda-Maksime- je dom poznate izreke: ,,u ljubomori ima više samoljublja nego ljubavi.” Jedna djevojka se povjerila svom psihologu: „Duboko me povrijedila nevjera mog supruga. Ne mogu podnijeti misao da je sretniji s nekom drugom ženom. Neprestano si postavljam isto pitanje: ,Zašto ne ja? Što to on vidi u njoj, a da ja to nemam?’” Vrlo je teško ostati smiren u takvim okolnostima. Strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti usko su povezani s nedostatkom unutarnje slobode. Zaokupljenost samim sobom, s neodvojivim prijateljima kao što su strah i nada, privlačnost i odbacivanje, najveći su neprijatelji unutarnjeg mira. Ako doista želimo da netko bude sretan, ne možemo inzistirati na tome da mu govorimo kako bi to trebao postići.

Samo se ego usuđuje reći: „Vaša sreća ovisi o mojoj.” Svvami Prajnanpad je napisao: „Kada nekoga voliš, ne možeš od njega očekivati da radi ono što hoćeš. To je isto kao i da volimo sebe.” Ako možemo jasno misliti, trebali bismo hrabro pokušati odbaciti mentalne slike koje nas muče i opsesivnost koja nas tjera da sanjamo okrutne osvete protiv „prisvajača” na kojeg smo ljubomorni. To su izravne posljedice koje se javljaju jer smo zaboravili naš najdublji potencijal za ljubav i mir. Bilo bi dobro da stvaramo empatiju i altruističku ljubav prema svim ljudima, uključujući i naše protivnike. Tako ćemo zaboraviti na uvredu, a s vremenom će nam se zavist i ljubomora činiti poput ružnog sna.

Tagovano kao: , ,
Komentari
Pratite nas
dvorci
Najnovije na Pixelizam.com
Prijatelji stranice
dobro
Napreduj.com